Tefter

Pitanja preduzetnika

Ugovor sa klijentom: da li je obavezan i šta da sadrži?

Pisani ugovor po pravilu nije obavezan, ali olakšava naplatu, dokazivanje i test samostalnosti. Pregled šta treba da sadrži.

Fakture i eFakture. Provereno: 19. oktobra 2026.

Za većinu poslova preduzetnika pisani ugovor nije obavezan. Ugovor je zaključen kada se strane saglase o bitnim elementima, a saglasnost može biti postignuta i razmenom mejlova. Pisani ugovor je ipak koristan: određuje rok plaćanja, olakšava naplatu i dokazuje kako je posao dogovoren.

Šta kaže zakon

  • Zakon o obligacionim odnosima, čl. 67 st. 1: „Zaključenje ugovora ne podleži nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije određeno.”
  • Čl. 26: ugovor je zaključen kada su se strane saglasile o bitnim sastojcima.
  • Čl. 69 st. 1: strane mogu ugovoriti posebnu (npr. pisanu) formu kao uslov punovažnosti.
  • Čl. 72 st. 4: kada je pisana forma potrebna, zadovoljava je i razmena pisama, ako se mogu pouzdano utvrditi sadržina i davalac izjave.
  • Čl. 73: ugovor kome nedostaje propisana pisana forma važi ako su strane u celini ili pretežno ispunile obaveze, osim ako cilj forme to isključuje.

Pisanu formu zakon traži za određene ugovore, npr. za promet nepokretnosti. Za uobičajene usluge i prodaju robe preduzetnika ona po pravilu nije propisana.

Zašto je pisani ugovor koristan

  • Rok plaćanja: bez pisanog ugovora, ili ako rok nije ugovoren, dužnik u komercijalnoj transakciji plaća najkasnije u roku od 60 dana (Zakon o rokovima izmirenja novčanih obaveza u komercijalnim transakcijama, čl. 3 st. 2). Ugovorom možete odrediti kraći rok.
  • Naplata: jasno opisana obaveza olakšava izvršenje na osnovu verodostojne isprave i dokazivanje u sporu.
  • Test samostalnosti: ugovor koji opisuje rezultat posla, a ne radno vreme i podređenost, pomaže da se pokaže samostalan odnos.
  • Strani klijenti: ugovor određuje merodavno pravo, valutu i nadležan sud.

Šta ugovor treba da sadrži

  1. Strane: poslovno ime, sedište, matični broj, PIB, zastupnik.
  2. Predmet: opis usluge ili robe, rezultat i rokovi isporuke.
  3. Cenu i način obračuna (fiksno, po satu, po fazi), valutu i napomenu da niste u sistemu PDV.
  4. Rok plaćanja (između firmi najviše 60 dana, javni sektor kao dužnik najviše 45 dana) i način fakturisanja.
  5. Postupak prijema posla i reklamacije.
  6. Posledice kašnjenja: zatezna kamata po zakonu, raskid.
  7. Poverljivost, autorska prava i prenos prava, ako je relevantno.
  8. Trajanje, otkaz i raskid.
  9. Merodavno pravo i nadležan sud.
Ako posao dogovarate mejlom, sačuvajte prepisku u kojoj su potvrđeni predmet, cena i rok. Ponuda koju klijent prihvati mejlom može biti dovoljna da je ugovor zaključen (čl. 26 i 72).
Pažnja: Ugovorni rok plaćanja duži od 60 dana između privrednih subjekata nije dozvoljen, osim u izuzecima iz zakona (npr. uz bankarsku garanciju ili avaliranu menicu, čl. 3 st. 6). Za preduzetnika koji kasni sa plaćanjem propisana je kazna od 10.000 do 500.000 dinara (čl. 12 st. 2).

Pravni osnov

Izvori

Ukratko o ovoj obavezi

Povezana pitanja

Ovo su objašnjenja propisa jednostavnim rečima, a ne pravni ili poreski savet. Propisi se menjaju; kada niste sigurni, proverite u zvaničnom izvoru ili pitajte Poresku upravu.

Prva faktura za pet minuta

Preuzmite Tefter besplatno, unesite podatke o radnji i izdajte fakturu. Bez naloga, bez kartice.